Odjel za etnologiju i antropologiju

Prekarnost - priče iz Ubera, Senka Božić Vrbančić, Jesenski i Turk, Zagreb, 2023.

Da biste razumjeli neke bitne tendencije sadašnjice, pa i neka duboka načela, ne morate se posvetiti filozofskim tekstovima – dovoljno je često voziti se taksijem. Upravo je to učinila sveučilišna profesorica antropologije, koja se nakon loma stopala i medicinskih komplikacija koje su uslijedile svaki dan vozila na terapiju. Pritom je čavrljala s vozačima i vozačicama Ubera, prekarnim radnicima čiji rad organizira algoritam tj. Uberova aplikacija. Prateći njezine razgovore, fragmente koje je kasnije zabilježila, pred nama se otvara široka lepeza života: život pod kreditima, ljubav prema domovini, iseljenje u Irsku, umirovljenici kao teret, bijeg na selo, nedostatak nade, konspiracije, vrijeđanje debelih žena, mržnja prema Romima, homoseksualcima i samohranim majkama njegovateljicama.

Iako su neki vozači uvjereni da su dosegli neoliberalni ideal slobode (”ja sam svoj šef, ja gospodarim svojim vremenom“) nešto ih tišti, izaziva gađenje prema stanovitim pojavama u društvu, kao i neosviještenu želju za bijegom. U kolopletu narativnih fragmenta, taksi postaje mikrokozmos šireg društvenog prostora i pitanje više nije tko su taksisti i tko je klijentica, već u kakvom suvremenom trenutku živimo, u što vjerujemo i koji nas problemi muče, što je normalno, a što ne.

Unatoč svim raznolikostima, kroz skupljene fragmente provlači se motiv prekarnosti, osjećaj nesigurnosti života. Oslanjajući se uglavnom na rad američke teoretičarke Lauren Berlant, ali i nastavljajući na njezinome tragu, kombinirajući etnografiju društvene atmosfere i ritmova svakodnevnice s psihoanalizom i teorijama afekta, autorica nas izmješta iz ustaljenih obrazaca, inspirira da gledamo našu svakodnevicu iz drukčije perspektive. I na kraju, dovodi nas do zaključka da se nesigurnost života ne tiče samo vozača i vozačica Ubera, nego sviju nas, kako lokalno tako i globalno.

 


 

Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora, Suzana Marjanić. HS AICA i Durieux Zagreb, 2022.

 

 

 

 

 

 

 

Knjiga je svojevrsni nastavak prethodne uspješne knjige Suzane Marjanić, pod nazivom „Topoi umjetnosti performansa: lokalna vizura“ (2014.) u istom suizdavaštvu. Ovo je autoričino treće djelo posvećeno isključivo umjetnosti performansa, a nastaje kao nastavak njezinih višegodišnjih istraživanja lokalne performativne prakse, uvijek je smještajući u širi kulturni i socijalni kontekst. Za trotomnu knjigu "Kronotop hrvatskog performansa: od Travelera do danas" (2014.) Suzana Marjanić je nagrađena Državnom nagradom za znanost i Godišnjom nagradom HS AICA-e. Iz "Kronotopa" autorica u novoj knjizi preuzima i naslov prvoga poglavlja o umjetnosti performansa kao izvedbenoj protezi kinizma, koji Foucault određuje kao ispunjenje istinskog života ali i kao zahtjev za radikalno drugačijim životom, a iz "Topoa" nastavlja dijadu umjetnosti performansa na razmeđi između osobnoga i političkoga. (HS AICA)

Za naslovnicu korištene fotografije:
Boris Bućan, Laž, Zagreb, 1973. Boja, umjetna svila, MSU Zagreb, inv. br. 2347.
Boris Bućan, Laž, 1973. Policija skida »laž«, njem. »Lüge« s pročelja zgrade u centru Graza, still fotografija iz videofilma Laž (kamera: Goran Trbuljak) MSU Zagreb, inv. br. 1695 (video–vrpca, otvoreni kolut, Sony V–32, 1/2 inča, 20’; still–fotografija)
Zahvaljujemo umjetniku na dozvoli za preuzimanje navedenih radova za omot ove »kiničke« knjige.
 


 

Odijevanje naroda: nastanak narodne nošnje, Jadran Kale. Biblioteka XX. vek, 2021.

 

 

 

 

 

 

 

 

Knjiga razrađuje teme dotaknute zadarsko-šibenskom izložbom sjevernodalmatinskih narodnih nošnji iz 2001. i 2002. godine koju su tada postavili kustosi ovih gradskih muzeja Jasenka Lulić Štorić i Jadran Kale, smještajući povijesni nastanak fenomena narodne nošnje u zbivanja u zadarsko-šibenskom zaobalju sredinom 17. i početkom 19. stoljeća kad je riječ "nošnja" prvi upotrijebio Vuk Stefanović Karadžić. Kao najvažniji oblikovni utjecaj u nastanku fenomena narodne nošnje, neologizma s početka 19. stoljeća, ovom je studijom utvrđeno vojničko organiziranje graničnih područja u prvoj polovici Novog vijeka - slično kako se to za društvene obuhvate teritorijalaca u doživotnim oružničkim službama utvrdilo i u mnogim drugim dijelovima svijeta iz raznih povijesnih epoha. Kroz takvo je oblikovanje kao dominantni kulturni proces potvrđena potrošnja, također suglasno ranijim istraživanjima na drugim primjerima.

Bivajući nanovo na ograđenim rubovima s naoružanim ophodnicima, otvaraju li takvi interpretacijski ključevi i brave današnjih stvaranja kulturnih značenja? Ovakva su pitanja, napose zanimljiva u vrijeme općih redefiniranja muzejskih misija i profila etnografskih muzeja, dotaknuta u zaključku knjige. Knjiga predstavlja proširenu uvodnu polovicu doktorskog rada o sjevernodalmatinskim nošnjama iz 2010. godine, nakon ranijih djelomičnih objavljivanja u periodici dorađena i ažurirana teorijskim doprinosima novijih studija. Nadograđuje se na ranije istraživačke dosege Olge Oštrić, Vjere Bonifačić, Nerine Eckhel, Aide Koludrović, Ljiljane Gavrilović, Mirjane Prošić Dvornić, Đurđice Petrović i Milenka S. Filipovića, prateći nastanak fenomena narodne nošnje u formativnom razdoblju strukturiranog interesa za narodnu kulturu tijekom 19. stoljeća. U Biblioteci "XX. vek", koja ove godine obilježava pola stoljeća izlaženja, objavljena je kao 249. naslov.

 


 

 Rasprostiranje kulture. Kako ljudi stvaraju prostor, Jadran Kale. Naklada Slap, Sveučilište u Zadru, 2021.

 
Prostor kao predmet istraživanja humanističkih znanosti obično podrazumijeva istraživanja otvorenih urbanih prostora ili kulturne krajolike. Jedan poticaj za prekoračivanje takvih domena  je kognitivno-antropološki, sazreo nakon post-strukturalističkih pristupa proteklih nekoliko desetljeća. Gotovo u isto vrijeme nastaje i Lefebvreova „Proizvodnja prostora“ koja je iz urbanističkih polazišta sročena, između ostalog, i kao njegova reakcija nakon vlastitih ruralnih etnografija. Na temi prostora su i kognitivni i urbanistički pristupi bili isprovocirani matematičko-fizikalnim potiranjima apsolutnih materijalnih zadanosti, ne bez refleksija i u spektru umjetničkih stremljenja.
Prilazeći samom prostoru naprije su istražena njegova opća obilježja. Značenja središta i rubova prostora se iz determinanti ljudskog tijela ponajprije raspoznaju u postavljanjima i postupanjima s granicama. Kao iscrpno vrelo kulturnih značenja tu su sami rubovi kopna – obale. Društvene institucije i kulturne prakse povezane s korištenjima obala pripadaju jezgru civilizacijskih stečevina. Kao povijesna institucija s mnogim kulturnim preoblicima ističe se i omeđivanje prirode naspram kulture.
S takvih polazišta studija uvodi izvorne etnografije etnoastronomije, kulture mora, kulturnih krajolika i kulture tijela. Svaki od prostora noćnog neba, morskog dna, suhozida i tetovirane kože dijeli mnoštvo nesvodljivih razlika, ali i zajedničke temeljne crte. To je, prije svega, ljudsko tijelo – uopće, tijelo kakvo korača i kreće se svojom okolicom već i stoga da bi moglo postojati. Takve su biološke nužnosti odjevene u bezbrojne kulturne uzuse, među kakvima studija na osnovi učinjenih istraživanja ističe rubove kao zone kulturnog stvaranja. U tom smislu se studija zaključuje kritikom dosadašnjih teorijskih polazišta i postavlja nove interpretacijske okvire za etnografski rad.
 

 

Domorodci i gospodari: Historijsko-antropološka studija stvaranja bosanskohercegovačkog grada Vareša, Mario Katić. Buybook, 2020. 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
“Domorodci i gospodari” ‒ upravo ovim riječima Josip Tokmačić, autor jednog od rukopisa koji se analizira u ovoj studiji, piše o odnosu elita za vrijeme Osmanskog Carstva i austrougarske uprave prema stanovnicima “starog Vareša”. Tako ga pak naziva Mijo Žuljić, autor drugog rukopisa koji se analizira u ovoj studiji. Ta jedna jednostavna i usputna rečenica Josipa Tokmačića sažima i opisuje ono što je narod starog Vareša doživio: “Domorodci su samo izmijenili gospodara i ništa više”, piše Tokmačić. To svakako vrijedi za ljude, ali nikako za grad. Grad mijenja i gospodara, i ljude, ali i fizionimiju. Mijenja se urbani krajolik, industrija, način života, životna svakodnevica, ukratko stari Vareš prestaje postojati, a nastaje “novi” Vareš i jedan sasvim novi “grad” pored njega ‒ Vareš Majdan. I uz Vareš Majdan veže se slikovita predaja. Nakon dolaska Austro-Ugarske Monarhije 1890. i prelaska s malih obrta ‒ majdana ‒ koji svoje korijene nalaze još u srednjovjekovlju ‒ gradila se prva visoka peć, i to upravo na lokaciji na kojoj će poslije nastati Vareš Majdan. Nije bez razloga u nazivu riječ majdan. Naime, na toj lokaciji nalazio se majdan čiji je vlasnik imao nesreću biti na putu napretka i nove industrije. Kaže predaja da je vlasnik Mare Gavran, inače daidža Mije Žuljića, legao na zemlju braneći svoj majdan najvrednijim što ima, svojim tijelom, ali dužnosnici kolonijalne sile vrlo su ga lako fizički odstranili i zatvorili kako bi se izgradnja nastavila. Jedan se domorodac usudio usprotiviti gospodarima i stati na put napretka i konačnog dovođenja civilizacije na “mali orijent”, kako su Austrijanci tepali Bosni i Hercegovini. U ovoj studiji riječ je upravo o tom odnosu domorodaca i gospodara.
 

 

Liber monstrorum balcanorum: čudovišni svijet europske margine, Miranda Levanat-Peričić; Oroz, Tomislav (ur.). Jesenski i Turk; Institut za etnologiju i folkloristiku, 2019.

 

 
U mnogim se knjigama i znanstvenim člancima koji tematiziraju Balkan, bilo da je riječ o balkanističkom diskursu ili njegovoj kritici, pojavljuje pojam čudovišnosti. Ta se čudovišnost ponajprije opisuje u putopisnoj literaturi s namjerom „očudovištavanja“ stanovnika Balkana, a zatim i posreduje u književnim i likovnim djelima, u kojima se putem opisa ne/natprirodnih bića i sam prostor Balkana petrificira kao čudovišan. I suvremene imaginacije kulturnih, društvenih, a nadasve političkih praksi jugoistoka Europe, nerijetko preuzimaju stajaće epitete monstruoznosti kao neupitne determinante ovoga prostora (i vremena). Urednička knjiga Liber Monstrorum Balcanorum u fokus stavlja upravo navedeno, sabirući na jednom mjestu znanstvenu artikulaciju o balkanskoj čudovišnosti, ali i umjetničke refleksije, pritom pozivajući autorice i autore da “na konkretnim primjerima promišljaju tragove čudovišnog u književnim djelima, leksikološkoj praksi, umjetničkom stvaralaštvu, kulturnim politikama i raznovrsnim fenomenima političke svakodnevice”.
 

 

KUD Sv. Roko: Osluhni nutarnje zvono, ur. Katica Burić Ćenan. KUD Sv. Roko, Sveučilište u Zadru, 2019.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Ova bogato ilustrirana monografija rezultat je istraživanja desetogodišnjeg rada društva Sv. Roko te "ulaska" u različite aspekte njegovog djelovanja u lokalnoj zajednici, ali i širih okvira kulturnog amaterizma u domaćem i međunarodnom kontekstu. U radu se autorice (Petra Valovičić, Katica Burić Ćenan i Nina Vigan) oslanjaju na povijesnu i etnološku literaturu kojom smještaju ključne aspekte procesa oblikovanja kulturnog amaterizma u Sv. FIlipu i Jakovu u znanstveni kontekst. Naglasak je pritom na procese i izazove koji su tijekom desetogodišnjeg rada oblikovali praksu folklornog amaterizma kao jednog od najvažnijih pokretača društvenog i kulturnog života zajednice. 
 

 

Gdje si bio 1573? Lica i naličja Matije Gupca u praksama sjećanja, Tomislav Oroz. Jesenski i Turk, 2018.
 
 
"Knjiga Tomislava Oroza na znanstveno utemeljen, a širokom čitateljstvu pristupačan način nudi odgovor na pitanje: kako i zašto suvremena društva koriste slike svoje prošlosti? Zasnovana na opsežnoj potrazi za različitim pojavnostima povijesnih ličnosti, ona nudi inovativan uvid u odnose identiteta, povijesti i aktualnih javnih događanja. Autor kritičku oštricu pomne kulturnoantropološke analize usmjerava k aktualizacijama Matije Gupca u političkoj i popularnoj kulturi. Recentne interpretacije i uporabe tog lika razotkriva kao simptom tranzicijskog i postsocijalističkog stanja današnje Hrvatske."  dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević                                                                                                                                                                                                   
"U knjizi Gdje si bio 1573.? Lica i naličja Matije Gupca u praksama sjećanja autor okuplja i analizira raznovrsne, nepodudarne a često i međusobno suprotstavljene “istine” o Matiji Gupcu koje se od početka 19. stoljeća do danas na različite načine utiskuju u politički diskurs i popularnu kulturu. Raznolikosti artikulacija i značenja koje te refleksije prošlosti odnosno kulturne invencije poprimaju autor tumači osvjetljavanjem relevantnih mreža društvenog, kulturnog, političkog i ekonomskog konteksta razdoblja u kojima se javljaju. Knjiga predstavlja izniman doprinos domaćoj antropologiji društvenog sjećanja, ali i razumijevanju i nadogradnji postojećih spoznaja u širem, interdisciplinarnom području zanimanja za međuodnos kulture, ideologije, povijesti i ekonomije." dr. sc. Ana-Marija Vukušić
 

 

Landscape in the Southeast Europe, ur. Lena Mirosevic, Gregory Zaro, Mario Katic, Danijela Birt, Lit Verlag 2018.
 
 
 
 A landscape is a medium that reflects material, spiritual, and cultural activities of communities in the past, present and future. Understanding landscapes in the context of space and time necessarily demands the conceptual approaches of different scientific and expert fields of study. Through a variety of case studies from Southeastern Europe, this volume explores the concept of landscape from multiple fields of study in order to gain insight into how disciplines such as archaeology, anthropology, ethnology, folklore, sociology, and history define and approach this concept.
 

 

Tarara: Maori i Hrvati na Novom Zelandu, Senka Božić Vrbančić. Jesenski i turk 2018.
 
 
TARARA je riječ novozelandskih Maora koja označuje Hrvate, pripadnike etničke skupine s kojom su Maori bili u bliskome “dodiru“ krajem 19. i početkom 20. stoljeća na novozelandskim kopalištima kauri smole. Maori tom riječju označuju i zemlju iz koje su Hrvati došli u Aotearou (Novi Zeland) pa se tako na maorskom zemljovidu, između Italije, Austrije i Mađarske nalazi zemlja Tarara. Neobični “susret” Hrvata i Maora, uglavnom Dalmatinaca i pripadnika maorskih plemena Te Aupouri, Ngati Kuri, Ngati Kahu i Te Rarawa, odisao je u početku nesporazumima, strahovima i podsmjesima, i počivao je na  teškome radu i kolonijalnoj eksploataciji Novog Zelanda. Postupno taj je ”susret” prerastao u stvaranje maorsko-hrvatske zajednice u Novom Zelandu.

”Senka Božić-Vrbančić analizira različite materijale, od dokumenta, pisama, poezije, dnevnika, fotografija, filmova, prikaza u muzejima, usmene predaje, životnih priča itd. kako bi ukazala na fluidnost i ambivalentnost maorsko-hrvatskoga identiteta u Novom Zelandu, ali ujedno i na širi društveno-povijesni kontekst koji je omogućio i oblikovao njihov „susret“. Raspon   analizirane građe je zadivljujući, a etnografski pristup autorice, inspiriran suvremenim postkolonijalnim, feminističkim i kritičkim teorijama, nudi antiesencijalističku kritiku identiteta te ukazuje na nelinearnost i političku dimenziju prošlosti koja još uvijek oblikuje povijesnu sadašnjicu” Sara Ahmed, Sveučilište Goldsmith, London.

 


 
Military Pilgrimage and Battlefield Tourism: Commemorating the Dead, ur. John Eade and Mario Katić. Routledge. 2018.

 
 
 
Military Pilgrimage and Battlefield Tourism is the first volume to bring together a detailed analysis of professional military pilgrimage with other forms of commemorating military conflict. The volume looks beyond the discussion of battlefield tourism undertaken primarily by civilians which has dominated research until now through an analysis of the relationship between religious, military and civilian participants. Drawing on a comparative approach towards what has mostly been categorised as secular pilgrimage, dark tourism/thanatourism, military and religious tourism, and re-enactment, the contributors explore the varied ways in which memory, material culture and rituals are performed at particular places. The volume also engages with the debate about the extent to which western definitions of pilgrimage and tourism, as well as such related terms as religion, sacred and secular, can be applied in non-western contexts.
 

 

Smrt u dalmatinskom zaleđu - Mirila od rituala do teatra, Mario Katić. Naklada Ljevak, 2017.
 
 
 
Promjenom životne svakodnevice i institucionaliziranjem smrti mirila su u Bukovici i nekim dijelovima Zagore postala mjesta tjelesnoga društvenog sjećanja. Služeći kao inspiracija Josipu Zankiju, mirila su postala i izvedbena umjetnost. Autor u knjizi razmatra i širi, europski kontekst praksi obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom u kojem pokazuje nesumnjivo postojanje dviju razina ovih praksi. Prva je mjesto odmaranja i obilježavanja mjesta odmaranja, praksa koja je zabilježena u gotovo cijeloj Europi. Druga je oblik regionalnih specifičnosti kao što su mirila, karsikko, offerkast, cairns i križ-drvo.
 

 

Hitchcockijanski pogled, Mario Vrbančić i Senka Božić Vrbančić. Jesenski i Turk. 2017.  
 
 
Knjiga Hitchcockijanski pogled bavi se razmatranjem rubnih područja "kinematičkog načina proizvodnje", ukazuje na momente rastvaranja filmske percepcije u ljudskome glasu, nepostojećim objektima koji pokreću naraciju, fetišizaciji onoga što vidimo, kao i u utopijskoj želji o filmu kao univerzalnome jeziku. Razmatra razne vidove gledanja na kojima počiva vizualna ekonomija društva. Knjiga je inspirirana nizom teoretičara, od Ranciera, Laclaua, Foucaulta, Žižeka, Rothmana, Chiona...do Barthesa, Mulvey, Bellera i Jamesona, koji svojom analizom Hitchcockovih filmova propituju odnos percepcije i zbilje.
 

 

Novi Travnik. Između utopije i nostalgije, ur. Mario Katić i Velimir Bugarin. 2016.
 
 
Istraživanje Hrvata Novog Travnika započelo je s idejom izrade prve urbane etnografije Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Nakon objavljene dvije etnološke monografije Usora: prošlost, običaji, životna svakodnevnica (2011.) te Ravne Brčko: prošlost, običaji, životna svakidašnjica (2014.), odlučeno je etnološka istraživanja Hrvata Bosne i Hercegovine usmjeriti na urbani kontekst koji je do sada bio potpuno zanemaren. Malobrojni etnološki radovi o Hrvatima usmjereni su pretežno na ruralne zajednice te elemente tradicijske kulture. Iako je ovdje riječ o monografiji jednog grada, u jednom specifičnom prostornom i vremenskom kontekstu, kroz monografiju se provlače i iščitavaju puno širi procesi koji se događaju u suvremenoj Bosni i Hercegovini, a koji su osobito značajni u razmatranju urbane kulture i društvenog položaja osobito mlađe populacije svih triju konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Istraživačke teme nametnule su se same od sebe – sudbina nekadašnjih radnika „Bratstva“ u novom postsocijalističkom, nacionalističkom i kapitalističkom okruženju, rat koji je iz temelja promijenio vizuru grada i svakodnevni život stanovništva te posljedice koje ima na trenutni život mladih generacija koje su ujedno i budućnost grada. U poglavljima donosimo etnografske vinjete koje oslikavaju pojedine aspekte suvremene životne svakodnevice Novotravničana. Raspravljamo o rastrganosti stanovnika između utopije i nostalgije, željene budućnosti i surove stvarnosti, svjesnosti potrebe za promjenama i suočenosti s nužnosti odlaska iz grada. 
 

 

Pilgrimage, Politics and Place-Making in Eastern Europe: Crossing the Borders; ur. John Eade and Mario Katić. Ashgate publishing, 2014.
 
 
Since the beginning of the anthropology of pilgrimage, scant attention has been paid to pilgrimage and pilgrim places in central, eastern and south-eastern Europe. Seeking to address such a deficit, this book brings together scholars from central, eastern and south-eastern Europe to explore the crossing of borders in terms of the relationship between pilgrimage and politics, and the role which this plays in the process of both sacred and secular place-making. With contributions from a range of established and new academics, including anthropologists, historians and ethnologists, Pilgrimage, Politics and Place-Making in Eastern Europe presents a fascinating collection of case studies and discussions or religious, political and secular pilgrimage across the region.
 

 

Pilgrimage and Sacred Places in Southeast Europe: History, Religious Tourism and Contemporary Trends; ur. Mario Katić, Tomislav Klarin, Mike McDonald, Lit Verlag, 2014.
 
 
This book contributes to the pilgrimage literature with a focus on the relationship between pilgrimage, religion and tourism in the context of South-Eastern Europe. The volume brings together scholars from a broad range of disciplines discussing different approaches and understandings of pilgrimage and tourism. It thus presents a fascinating collection of case studies on pilgrimage, tourism and religion across the region.  
 

 

Ravne Brčko: prošlost, običaji, životna svakidašnjica, ur. Mario Katić i Stjepan Marčetić. Sveučilište u Zadru i župa Boće, 2014.
 
 
"…Ova monografije u maniri antropologije svakodnevice istražuje, analizira i interpretira tradicijsku i suvremenu kulturu. Teme koje su u žarištu zanimanja govore o de/homogenizaciji mikroregije u prostoru i vremenu, o tranziciji i transformaciji iz tradicionalnog u suvremeno, a narativi se teorijski i metodološki iskazuju kao istinski markeri identiteta." prof.dr.sc. Jadranka Grbić Jakopović
"Kao pionirsko terensko istraživanje brčanskog kraja ona je savršeno uhvatila jedan trenutak; na njenoj osnovi mogu se temeljiti i buduće etnografske studije ovoga kraja, ali se ona isto tako može koristiti i kao uzor i obrazac za druga terenska istraživanja ove regije. Ova knjiga nudi pravo čitalačko zadovoljstvo, i trenutke čistog književnog uzbuđenja, pogotovo u onim dijelovima u kojima se pred nama razotkrije intimni svijet ljudi s kojima su istraživači razgovarali, i to na način koji im omogućava da zadrže svoje ljudsko dostojanstvo i izvorni glas." prof.dr.sc. Andrea Lešić Thomas   
 

 

Usora: prošlost, običaji, životna svakodnevica, ur. Mario Katić. ZKUK, 2011.
 
 
Iako se knjiga odnosi na više-manje posljednjih stotinjak godina života u Usori, glavni fokusi bili su na razdobljima koja su snažno utjecala na usorsku zajednicu i iz temelja promijenila njen način života, odnosno utjecala su na sva tri segmenta obrađena u ovoj knjizi. Riječ je o otvaranju tadašnje Jugoslavije prema europskim zemljama u koje je masovno počela odlaziti radna snaga, te posljednji rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.)