Approaching Pilgrimage: Methodological Issues Involved in Researching Routes, Sites, and Practices. Mario Katić, John Eade, ed. Routledge, 2023.
This volume seeks to explore pilgrimage studies as a distinctive sub-field of research, and to define its key methodological approaches and problems. Pilgrimage studies has long been influenced by such academic disciplines as anthropology and this volume considers the new insights that pilgrimage studies can offer to these disciplinary fields. Bringing together experienced pioneers and a younger generation of pilgrimage scholars, the chapters address the directions contemporary pilgrimage research is taking and how it is developing into the future. Covering topics like digital pilgrimage, multi-site pilgrimages, and long-term ethnography, with examples from Europe, the Middle East, and Japan, this is an important resource for all researchers engaging with pilgrimage.
Vodič kroz suhozidnu baštinu Šibensko-kninske županije. Jadran Kale. Šibenik: Muzej Grada Šibenika, 2023.
U obliku vodiča je prikazano šezdesetak mjesta i građevina bez vezivnih tvari sagrađenih u vremenskom rasponu od prethistorijskih trasa seljenja ovčara do spomen-polja križeva na Kornatu. Županijski obuhvat (faktičko porječje Krke s obalom i otočjem) je ranijim istraživanjima istaknut kao jedini dio Hrvatske u kojem suhozidna strukturiranja prostora pretežu u više od polovice ukupnog teritorija. Vodič je ilustriran sa 160 fotografija, opremljen zemljovidom, kronološkom tablicom, pojmovnikom i kazalom. Osim pregleda već poznatih građevina, donosi i neke nove lokalitete s preliminarnim tumačenjima. Vodič se nadovezuje na suhozidni geoportal Suhozid.Hr.
Prekarnost - priče iz Ubera. Senka Božić Vrbančić. Jesenski i Turk, Zagreb, 2023.
Da biste razumjeli neke bitne tendencije sadašnjice, pa i neka duboka načela, ne morate se posvetiti filozofskim tekstovima – dovoljno je često voziti se taksijem. Upravo je to učinila sveučilišna profesorica antropologije, koja se nakon loma stopala i medicinskih komplikacija koje su uslijedile svaki dan vozila na terapiju. Pritom je čavrljala s vozačima i vozačicama Ubera, prekarnim radnicima čiji rad organizira algoritam tj. Uberova aplikacija. Prateći njezine razgovore, fragmente koje je kasnije zabilježila, pred nama se otvara široka lepeza života: život pod kreditima, ljubav prema domovini, iseljenje u Irsku, umirovljenici kao teret, bijeg na selo, nedostatak nade, konspiracije, vrijeđanje debelih žena, mržnja prema Romima, homoseksualcima i samohranim majkama njegovateljicama.
Iako su neki vozači uvjereni da su dosegli neoliberalni ideal slobode (”ja sam svoj šef, ja gospodarim svojim vremenom“) nešto ih tišti, izaziva gađenje prema stanovitim pojavama u društvu, kao i neosviještenu želju za bijegom. U kolopletu narativnih fragmenta, taksi postaje mikrokozmos šireg društvenog prostora i pitanje više nije tko su taksisti i tko je klijentica, već u kakvom suvremenom trenutku živimo, u što vjerujemo i koji nas problemi muče, što je normalno, a što ne.
Unatoč svim raznolikostima, kroz skupljene fragmente provlači se motiv prekarnosti, osjećaj nesigurnosti života. Oslanjajući se uglavnom na rad američke teoretičarke Lauren Berlant, ali i nastavljajući na njezinome tragu, kombinirajući etnografiju društvene atmosfere i ritmova svakodnevnice s psihoanalizom i teorijama afekta, autorica nas izmješta iz ustaljenih obrazaca, inspirira da gledamo našu svakodnevicu iz drukčije perspektive. I na kraju, dovodi nas do zaključka da se nesigurnost života ne tiče samo vozača i vozačica Ubera, nego sviju nas, kako lokalno tako i globalno.
Goranovo proljeće: mjesto i društveno sjećanje u kontekstu pjesničkog festivala.Tomislav Augustinčić. Hrvatsko etnološko društvo, Zagreb, 2023.
Knjiga Goranovo proljeće: mjesto i društveno sjećanje u kontekstu pjesničkog festivala akademska je studija Goranovog proljeća, najdugovječnije književne manifestacije u Hrvatskoj, koja iz etnološke i kulturnoantropološke perspektive problematizira suvremene fenomene pjesništva i s njime povezanih pjesničkih festivala. Gradeći svoj pristup na suvremenim spoznajama antropologije festivala, antropologije društvenog sjećanja i antropologije mjesta i prostora, autor u knjizi istražuje kako se stvara pjesnički festival i kako se oblikuje njegov identitet, propitujući složene i slojevite odnose festivala s mjestom, vlastitom poviješću i povijesnom ličnošću Ivana Gorana Kovačića.
Na temelju etnografskog istraživanja Goranovog proljeća od 2015. do 2017. godine, knjiga u središte pozornosti stavlja suvremene transformacije festivala. Autor razmatra kako se različitim festivalskim izvedbama stvaraju festivalska mjesta i koju ulogu u tom procesu ima poezija, a koju društveno sjećanje. Analizira načine na koje festival stvara sjećanje, ukazujući na različite prošlosti koje se u festivalskom okviru evociraju kao uporišta suvremenog identiteta festivala – povijest festivala i festivalske poezije i povijesni lik Ivana Gorana Kovačića. Posebnu pažnju pritom posvećuje suvremenim festivalskim interpretacijama Goranovog lika kao „partizanskog borca i pjesnika“, njegovoj repolitizaciji pod utjecajem aktualnog političkog konteksta te ambivalentnim odnosima prema takvim festivalskim uporabama prošlosti.
Zadarski slavuji – braća Antonio i Gaetano Pini-Corsi. Katica Burić Ćenan. Sveučilište u Zadru, Zadar, 2022.
Knjiga Zadarski slavuji – braća Antonio i Gaetano Pini-Corsi Katice Burić Ćenan ima za temu život i djelatnost braće Antonija Pini-Corsija (Zadar, 1859. – Milano, 1918.) i Gaetana Pini-Corsija (Zadar, 1865. – Milano, 1935.) i rezultat je rada na znanstvenom projektu Hrvatske zaklade za znanost „GIDAL – Glazbeni izvori Dalmacije u kontekstu srednjoeuropske i mediteranske glazbene kulture od 18. do 20. stoljeća“.
Radi se o glazbenicima čija je karijera trajala više od četrdeset godina te čiji su kolege bili najugledniji pjevači tog vremena. Nastupali su diljem svjetskih pozornica ostvarivši stotinjak glavnih i sporednih uloga te nekoliko važnih premijernih uprizorenja. Ove vrijedne i izrazito angažirane pjevače cijenili su dirigenti ali i skladatelji. Desetci njihovih audio zapisa nam danas svjedoče o, ne samo iznimnim interpretima, nego i o specifičnom načinu interpretiranja koje je nekoć bilo izuzetno popularno, a danas je zauvijek nestalo. Osim mnoštva novih spoznaja o glazbenicima, dragocjeni su i različiti tipovi ilustracija u ovoj knjizi: fotografije (portreti, studijske fotografije pjevača u kostimima; naslovnice Antonijevih skladbi i dr.), plakati, novinske kritike (u prijevodu i originalu na kraju knjige), tablice, kronologije, popisi, a izvori su – osim primarnih dokumenata – i knjige, časopisi, novine i internetske stranice. Posebno su vrijedne i važne tablice kronologija nastupa Antonija i Gaetana Pini-Corsija (ukupno 71 str.) s podatcima o mjesecu i godini nastupa, gradu i kazalištu, te programu i ostalim izvođačima svake pojedine predstave.
Knjiga je rezultat minucioznih arhivskih istraživanja, te, prema muzikološkoj struci koja joj je za 2023. godinu dodijelila najveću nacionalnu muzikološku nagradu „Dragan Plamenac“, do sada bez premca u proučavanju zadarske glazbene povijesti. Razvedenost, bogatstvo i živahnost njezina diskursa uspješno razbija krutost zastarjelog znanstvenog diskursa, te uvodi odmjeren štih popularnosti, ne narušavajući time nimalo njezinu znanstvenu ozbiljnost.
Knjiga je namijenjenima muzikolozima ali i povjesničarima, kulturolozima, povjesničarima umjetnosti, sociolozima i svim zaljubljenicima u glazbu i operno pjevanje, te ima potencijal kao edukativna literatura.
Umjetnost performansa i kinizam: izvedbena linija otpora. Suzana Marjanić. HS AICA i Durieux Zagreb, 2022.
Knjiga je svojevrsni nastavak prethodne uspješne knjige Suzane Marjanić, pod nazivom „Topoi umjetnosti performansa: lokalna vizura“ (2014.) u istom suizdavaštvu. Ovo je autoričino treće djelo posvećeno isključivo umjetnosti performansa, a nastaje kao nastavak njezinih višegodišnjih istraživanja lokalne performativne prakse, uvijek je smještajući u širi kulturni i socijalni kontekst. Za trotomnu knjigu "Kronotop hrvatskog performansa: od Travelera do danas" (2014.) Suzana Marjanić je nagrađena Državnom nagradom za znanost i Godišnjom nagradom HS AICA-e. Iz "Kronotopa" autorica u novoj knjizi preuzima i naslov prvoga poglavlja o umjetnosti performansa kao izvedbenoj protezi kinizma, koji Foucault određuje kao ispunjenje istinskog života ali i kao zahtjev za radikalno drugačijim životom, a iz "Topoa" nastavlja dijadu umjetnosti performansa na razmeđi između osobnoga i političkoga. (HS AICA)
Za naslovnicu korištene fotografije:
Boris Bućan, Laž, Zagreb, 1973. Boja, umjetna svila, MSU Zagreb, inv. br. 2347.
Boris Bućan, Laž, 1973. Policija skida »laž«, njem. »Lüge« s pročelja zgrade u centru Graza, still fotografija iz videofilma Laž (kamera: Goran Trbuljak) MSU Zagreb, inv. br. 1695 (video–vrpca, otvoreni kolut, Sony V–32, 1/2 inča, 20’; still–fotografija)
Zahvaljujemo umjetniku na dozvoli za preuzimanje navedenih radova za omot ove »kiničke« knjige.
Odijevanje naroda: nastanak narodne nošnje. Jadran Kale. Biblioteka XX. vek, 2021.
"Nošnja" je jedan od široko usvojenih neologizama Vuka Stefanovića Karadžića, čije se širenje iz bečkog predloška poklopilo s razdobljem ukidanja kmetstva i ekonomske emancipacije seljaka i pučana uopće. Prvi simbolički potez novih društvenih slojeva je bila gentrifikacija odijevanjem. Dok su se uzori namicali iz utjecajnog povijesnog naslijeđa pograničnih zona, novim oblicima masovnog odijevanja su za kupovinu i rukotvorstva dohvatna postala industrijski proizvedena dobra poput pamučnog konca i boja pouzdane trajnosti. Utemeljivanje narodne nošnje kao nacionalne izvornosti ovdje je, kao i drugdje, nastalo kao ideološki osigurač stvoren iz domene čije pobune više nisu bile toliko važne kao one otpočele u krilu nastajućeg proletarijata. Takav krug političkih značenja narodne nošnje nastavlja se i u postindustrijskom društvu.
Rasprostiranje kulture. Kako ljudi stvaraju prostor. Jadran Kale. Naklada Slap, Sveučilište u Zadru, 2021.
U knjizi se polazi od teorijskih shvaćanja prostora više znanstvenih disciplina, raščlanjujući ga na mjesta i središte s prirodnim ili umjetnim rubovima. Potom se ova polazišta iskušavaju na krajnje različitim vrstama prostora. Noćno nebo je svakome očito ali nedodirljivo, morsko dno za koraljare nevidljivo i tek opipljivo, suhozidni krajolici bez premca u masovnom strukturiranju prostora, te na koncu prostor ljudskog tijela korištenog kao teritorij kulture. Objedinjavajući tako raznolika zapažanja rehabilitira se znanost istraživanja masovno stvarane kulture, kakva je kadra protumačiti prostor kao domenu ispunjavanja ljudskih mogućnosti.
Domorodci i gospodari: Historijsko-antropološka studija stvaranja bosanskohercegovačkog grada Vareša. Mario Katić. Buybook, 2020.
“Domorodci i gospodari” ‒ upravo ovim riječima Josip Tokmačić, autor jednog od rukopisa koji se analizira u ovoj studiji, piše o odnosu elita za vrijeme Osmanskog Carstva i austrougarske uprave prema stanovnicima “starog Vareša”. Tako ga pak naziva Mijo Žuljić, autor drugog rukopisa koji se analizira u ovoj studiji. Ta jedna jednostavna i usputna rečenica Josipa Tokmačića sažima i opisuje ono što je narod starog Vareša doživio: “Domorodci su samo izmijenili gospodara i ništa više”, piše Tokmačić. To svakako vrijedi za ljude, ali nikako za grad. Grad mijenja i gospodara, i ljude, ali i fizionimiju. Mijenja se urbani krajolik, industrija, način života, životna svakodnevica, ukratko stari Vareš prestaje postojati, a nastaje “novi” Vareš i jedan sasvim novi “grad” pored njega ‒ Vareš Majdan. I uz Vareš Majdan veže se slikovita predaja. Nakon dolaska Austro-Ugarske Monarhije 1890. i prelaska s malih obrta ‒ majdana ‒ koji svoje korijene nalaze još u srednjovjekovlju ‒ gradila se prva visoka peć, i to upravo na lokaciji na kojoj će poslije nastati Vareš Majdan. Nije bez razloga u nazivu riječ majdan. Naime, na toj lokaciji nalazio se majdan čiji je vlasnik imao nesreću biti na putu napretka i nove industrije. Kaže predaja da je vlasnik Mare Gavran, inače daidža Mije Žuljića, legao na zemlju braneći svoj majdan najvrednijim što ima, svojim tijelom, ali dužnosnici kolonijalne sile vrlo su ga lako fizički odstranili i zatvorili kako bi se izgradnja nastavila. Jedan se domorodac usudio usprotiviti gospodarima i stati na put napretka i konačnog dovođenja civilizacije na “mali orijent”, kako su Austrijanci tepali Bosni i Hercegovini. U ovoj studiji riječ je upravo o tom odnosu domorodaca i gospodara.
Liber monstrorum balcanorum: čudovišni svijet europske margine. Miranda Levanat-Peričić, Oroz, Tomislav (ur.). Jesenski i Turk; Institut za etnologiju i folkloristiku, 2019.
U mnogim se knjigama i znanstvenim člancima koji tematiziraju Balkan, bilo da je riječ o balkanističkom diskursu ili njegovoj kritici, pojavljuje pojam čudovišnosti. Ta se čudovišnost ponajprije opisuje u putopisnoj literaturi s namjerom „očudovištavanja“ stanovnika Balkana, a zatim i posreduje u književnim i likovnim djelima, u kojima se putem opisa ne/natprirodnih bića i sam prostor Balkana petrificira kao čudovišan. I suvremene imaginacije kulturnih, društvenih, a nadasve političkih praksi jugoistoka Europe, nerijetko preuzimaju stajaće epitete monstruoznosti kao neupitne determinante ovoga prostora (i vremena). Urednička knjiga Liber Monstrorum Balcanorum u fokus stavlja upravo navedeno, sabirući na jednom mjestu znanstvenu artikulaciju o balkanskoj čudovišnosti, ali i umjetničke refleksije, pritom pozivajući autorice i autore da “na konkretnim primjerima promišljaju tragove čudovišnog u književnim djelima, leksikološkoj praksi, umjetničkom stvaralaštvu, kulturnim politikama i raznovrsnim fenomenima političke svakodnevice”.
KUD Sv. Roko: Osluhni nutarnje zvono. Petra Valovičić, Nina Vigan i Katica Burić Ćenan. Katica Burić Ćenan, ur. KUD Sv. Roko, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2019.
Monografija donosi pregled desetogodišnjeg rada društva i uvid u različite aspekte njegova djelovanja u lokalnoj zajednici i širim okvirima kulturnog amaterizma u domaćem i međunarodnom kontekstu. Oslanjajući se na postojeću u znanstvenu (prije svega povijesnu i etnološku) literaturu kontekstualizira ključne aspekte procesa oblikovanja kulturnog amaterizma u Sv. Filipu i Jakovu. Ova monografija je važna zato što ocrtava izazove i procese koji u zgusnutom periodu oblikuju praksu folklornog amaterizma kao jednog od najvažnijih pokretača kulturnog i društvenog života zajednice.
Gdje si bio 1573? Lica i naličja Matije Gupca u praksama sjećanja. Tomislav Oroz. Jesenski i Turk, 2018.
"Knjiga Tomislava Oroza na znanstveno utemeljen, a širokom čitateljstvu pristupačan način nudi odgovor na pitanje: kako i zašto suvremena društva koriste slike svoje prošlosti? Zasnovana na opsežnoj potrazi za različitim pojavnostima povijesnih ličnosti, ona nudi inovativan uvid u odnose identiteta, povijesti i aktualnih javnih događanja. Autor kritičku oštricu pomne kulturnoantropološke analize usmjerava k aktualizacijama Matije Gupca u političkoj i popularnoj kulturi. Recentne interpretacije i uporabe tog lika razotkriva kao simptom tranzicijskog i postsocijalističkog stanja današnje Hrvatske." dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević
"U knjizi Gdje si bio 1573.? Lica i naličja Matije Gupca u praksama sjećanja autor okuplja i analizira raznovrsne, nepodudarne a često i međusobno suprotstavljene “istine” o Matiji Gupcu koje se od početka 19. stoljeća do danas na različite načine utiskuju u politički diskurs i popularnu kulturu. Raznolikosti artikulacija i značenja koje te refleksije prošlosti odnosno kulturne invencije poprimaju autor tumači osvjetljavanjem relevantnih mreža društvenog, kulturnog, političkog i ekonomskog konteksta razdoblja u kojima se javljaju. Knjiga predstavlja izniman doprinos domaćoj antropologiji društvenog sjećanja, ali i razumijevanju i nadogradnji postojećih spoznaja u širem, interdisciplinarnom području zanimanja za međuodnos kulture, ideologije, povijesti i ekonomije." dr. sc. Ana-Marija Vukušić
Landscape in the Southeast Europe. Lena Mirosevic, Gregory Zaro, Mario Katic, Danijela Birt, ed. Lit Verlag 2018.
A landscape is a medium that reflects material, spiritual, and cultural activities of communities in the past, present and future. Understanding landscapes in the context of space and time necessarily demands the conceptual approaches of different scientific and expert fields of study. Through a variety of case studies from Southeastern Europe, this volume explores the concept of landscape from multiple fields of study in order to gain insight into how disciplines such as archaeology, anthropology, ethnology, folklore, sociology, and history define and approach this concept.
Tarara: Maori i Hrvati na Novom Zelandu. Senka Božić Vrbančić. Jesenski i turk 2018.
TARARA je riječ novozelandskih Maora koja označuje Hrvate, pripadnike etničke skupine s kojom su Maori bili u bliskome “dodiru“ krajem 19. i početkom 20. stoljeća na novozelandskim kopalištima kauri smole. Maori tom riječju označuju i zemlju iz koje su Hrvati došli u Aotearou (Novi Zeland) pa se tako na maorskom zemljovidu, između Italije, Austrije i Mađarske nalazi zemlja Tarara. Neobični “susret” Hrvata i Maora, uglavnom Dalmatinaca i pripadnika maorskih plemena Te Aupouri, Ngati Kuri, Ngati Kahu i Te Rarawa, odisao je u početku nesporazumima, strahovima i podsmjesima, i počivao je na teškome radu i kolonijalnoj eksploataciji Novog Zelanda. Postupno taj je ”susret” prerastao u stvaranje maorsko-hrvatske zajednice u Novom Zelandu.
”Senka Božić-Vrbančić analizira različite materijale, od dokumenta, pisama, poezije, dnevnika, fotografija, filmova, prikaza u muzejima, usmene predaje, životnih priča itd. kako bi ukazala na fluidnost i ambivalentnost maorsko-hrvatskoga identiteta u Novom Zelandu, ali ujedno i na širi društveno-povijesni kontekst koji je omogućio i oblikovao njihov „susret“. Raspon analizirane građe je zadivljujući, a etnografski pristup autorice, inspiriran suvremenim postkolonijalnim, feminističkim i kritičkim teorijama, nudi antiesencijalističku kritiku identiteta te ukazuje na nelinearnost i političku dimenziju prošlosti koja još uvijek oblikuje povijesnu sadašnjicu” Sara Ahmed, Sveučilište Goldsmith, London.